 |
|||
|
|
|||
|
|
|||
|
|
|||
|
|
|
|
|
gilgameš produkcija odvija film o kome govore svjesno i nesvjesno Film Popovic Mašana i Petrović Hadzi Vladimira Tesko li se u polet puštati na lađici krila raspetijeh u okean vozdušni vječnosti, dje su sunca samo iskre male, a mirovi jedva vidne mrlje, dje užasne bure gospostvuju oka smrtnu otvorit ne daju već ga gone u mračno žilište Bog zna kakvom sudbom naznačeno. Ajde ...U mirisu zemlje koncentricni krugovi gluposti I neznanja kao prstenje Šta je to sto je mistično na smetljistu to sigurno nisam ja. Na smetljištu su umrle stvari, umrli ljudi, odbačenost, izdvojenost, ostavljenost, zaboravljenost… Ipak na smetljištu stvari počinju da ponovo žive svoj život, ponovo svedoče o svojoj suštini koju su izgubile kada su postale roba, kada su svoju suštinu zamjenile za novac. Krštenje kada dolazi suština u tvar i smrt kada tvar gubi svoju suštinu, pokazuju da se suština tvari pomjera da je ona relaciona kategogorija u odnosu izmedju dvije ličnosti. Šta je to što razlikuje neku običnu stvar od nekog umjetničkog djela? Upravo to što u umjetničkom djelu zajedno postoje ličnost i tvar - kao u Hristu prirode Tako je sveti Vasilije sohranjen / sačuvan, ne samo u ćivotu nego i u ikoni-slici, umjetnik se sahranjuje sa njim, odnosno sačuvavaju se ali tako da se umjetnik smanjuje, a svetitelj da radste i tako da se svetitelj, smanjuje a Spasitelj da raste. U ovoj priči sve što je bliže je manje, a dalje je veće, i sve veliko ovde je malo a sve malo zadnje i konačno, kako bi to rekli eshatološko stanje stvari. Da može da postane božanstvena i da može sasvim da propadne, osnovno pitanje je da li je ona u stvari otkrivena , da li mi znamo šta je tvar ili se uvjek otvara u nekom uglu uvjek vidimo samo jedan mali dio stvarnosti okrenut ovako ili onako. Da li kada čovjek nešto stvori , da li je ton već otkrio, da li je otkrio jedan zapis u tvari, da li to što ja govorim govorim iz sebe ili iz tebe, ili se sve to stvara da li je neko načno otkriće stvaranje i je neko umjetničko djelo otkriće osnovno je pitanje koje ujedinije ali i razdvaja nauku i umjetnost.
U svakoj tvari mi vidimo njenu istoriju vidimo trag, vidimo način njene upotrebe, ali ona takođe može da bude ponovo upotrebljena, mi ćemo ovu žicu da oslobodimo ovog maltera i ponjećemo je sa sobom Imamo ovde ozbiljan problem, imamo rupu, Maše dođi da snimi rupu. Kakvu rupu? -da dignemo malo? Ne treba, ne treba. - Znaš koja budža. znaš Maške? - Velika? Skroz? - Skroz rupa. - kažem ti ja mije ta glava za te noge. - Kako je nisi ranije vidio? - Kako ću je vidjeti kad je stajala na njoj. Baš tu je stajala na gumi? Koje je onda pravo stanje stvari? Kakva neka stvar zaista jeste? Ako je svaki ugao drugačaji, ako imamo rezne uglove? To bi moglo bude jedino neka Božija perspektiva, međutim za nas božija perspektiva ne postoji, kao što ne postoji ni teologija, tako da bi naš fakultet trebao da se zove ekonomski (ikonomijski). U tom smislu razni pristupi, razne teorije učestvovanja u Bogu, daju razne ekonomije, odnosno razne teorije mimizisa (blagodatnog poistovjećenja), daju razne teorije umjetnosti i razne teorije slike. Danas vladajuća teorija u umjetnosti i u slici je teorija prostora od Rene Dekarta, koja ima tačku nedogleda. Međutim tačka nedogleda crna je rupa i ne postoji u stvarnosti, ona je zamišljena kao što je Kartezijeva kogitacija zamišljaj. Na kraji se zamišljaj (- polećemo-) u smislu psihološkog mišljenja odbacuje kao korjen nihilizma, a na Dekartovom koordinatnom sistemu raste Njutnova fizika i viruelni gigant privida, međutim postoje još mnoge mogućnosti razmjeravanja, odnosno oblikovanja prostora ili ti stvaralačke Arhitekture. - Pazi gdje mu je kraj, vidi šta radi, vidi gdje mu je kraj, centimetar od kabine. -Evo snimam. Gledaj kako izgleda Maške. uuuuUUU ha ha ha Ipak tačka nedogleda nas čvrće drži nego ove sajle ovaj brod i čini da smo zvog premještanja subjekta iz stvari u naše jastvo nedogled sebi uspostavili kao predmetnost stvari. Međutim oslobodićemo se ovih čeličnih sajli novovjekovnog idealizma i odvesti se nihilističkim kolicima u primarnu supu vremena oslobođenu zauvjek od svake izvjesnosti. Ničeova rječ bog je umro, ne znači ništa drugo nego upravo to da nas je ta gvozdena kuka nihilizma zamišljena tačka nedogleda zakačila i vuče na s na gore. Bog je umro kada je postao najviša ideja i tako postao objekt, prestava, garant sistema... Vrhovna ideja što je dalje odvelo u objektivizaciju stvari koje postaju predmeti i roba. U umjetnosti do vrste tehnike u kojoj je predstave, ideje, zamišljaji, pomisli ostvaruju tehnicističkim procedurama. I stvar upravo time ostaje zatvorena za bujanje fizisa iz nje same i umjetnost kao stvaranje ??? ??? Malo se do danas razmišljalo o posljedicama ovaploćenja po tvar, o tome da su logosi - zakoni u tvari postali čovjekolici, što otvara mogučnost stvaranja čovjeka. Kakve posljedice ničeova rječ ima, ona može da prihvti ničeov ulitimatim I odbaci metafizičkog Boga, ili pak da na pneumaološkom nivou sisitemski rješi stvar, uvodeći razne ontološke preformese na mjesto preobraženja, sto neko vrjeme može da maskira problem jer ontološki preobražaji su totalni I tiču se svega bića, pa kao premoćni mogu da lice na božansko dejstvo iako to nisu, niti je za njih potrebna crkva, I to bez obzira da li su platonistička sagledanja energija, jer to pokazuje Plotin, ili modernije prersonalističke ontologije, u kojima se unutar subjekta-ipostasi pronalaze koincidencijie,
Možeš ti da ontološki abrakadabraš koliko hoćeš, odnosno da žongliraš sa bićem u cjelini, ali to nikada nije djelo Crkve. Kao što možeš da sveštaš i osveštavaš državu i njene institucije ali one nikada ne mogu biti svete. Nego ad se tako čini treba vrištati: silovanje, silovanje, silovanje. Ali ontologijom tj. poretkom bića možeš da odrediš državu, u apsolutnom smislu nauku, a za teologiju tek situaciju, scenografiju iz koje je potrebno spasenje kroz njeno Preobraženje. Biti proklet od države i kažnjen od Crkve je kao biti ujeden od zamišljenog psa ili napravljen od drvenog zeljeza.
"ja sam profaniran i želim da znam: dal me voliš i onda kad ti ne trebam" Tragovi proizvodnje "otuđenim radom" u svome začetku su imali i svoj počinak. Ako je helensko tehni umjeće dopustanja istini da se zbude, udes-i, ili opštije umjeće izvodjenja. Onda je tehnikom određena vrsta i priroda istine, a zajednica koja je određena istinom - određena je tehnikom. Tako nastupa doba vladavine tehnike odnoso tehnokratija. U tom dobu jedina moguća opozicija je opozicija istini. Stoga ruski proizvodjači suprostavljaju istinu i Hrista, njemački je nječu, francuski dekonstruišu, a japanski i samurajskoj borbi sa tehnikom bivaju osvojeni njome. Dok narodi kojima još nije jasno ovo zbivanje pokušavaju da izvedu renesansu. Kod nas se u ovom pogonu koji su nedavno napali milosrdni roboti razvija proces proizvodjenja na osnovu hajdegerove opservacije savremene tehnike i antičke tehnike, koja pokazuje da su savremeni proizvodi uvjek upućeni na nešto drugo, da njihova svrha ne prebiva u njima samima. Oni se uključuju jedni u druge i ispostavljajući na taj način svoju suštinu, bivaju predodređeni za smeće. Ali ako kako kaže Bulgakov rukopisi ne gore, onda je moguće pro-izvodjenje istorije ili bolje rečeno istorijska proizvodnja, Izvodjenje djela koja određuju vrjeme i to u podsmislovima: konačno, neprolazno, vječno "I zato kreni drugom stranom jablane kreni, ili prodaj sve osim blanje pa deri guli jablane" Gdje se otvara kapija koja iz bezlicnog načina proizvodnje uvodi u stvaralaštvo, na koji način čovjek može da prinese tvar ili na koji način on može da svede tvar, na koji način može da skoči i da opstane.. u ovom vremenu ili na koji način može da donese svoje vrijeme ili na koji način može da bude uključrn u nešto što zovemo prošlost? Gdje će ga tamo iza? Ne mogu da vjerujem da će ga staviti u vodu, da idem odma sa njim? Pa normalo idi, ne, ne malo je riskantno nemoj. Pita ovaj, kaže oće ovo da potone? - Koji? Ovaj drgi što je dizo brod. Kaže direktor, ne ja sam proverio, sve je u redu. Polako, da pitam ovog da li ću ja sa njim.- Pitaj pitaj.- Da ne skida sajle dok malo ne vidimo Prebaciće ga tamo. Šta? Tu će, -Tu ovde dole . -Tu, iza ovog. Ovde odma iza - E, meni je to naj logičnije - i meni je najlogičnije. ...ovo je san čovječe - ajde Bože pomozi - samo da ne kolabrira - i blagoslovi Gledaj kako je oslikan,.... tek će da bude sredjen, Ovo treba u vodu Maše to mi je sad najveća frka. Nisam pipno jeli se poliester stvrdno Ajd Bože pomozi - idem ja dole . ajd, Kuda brate? Dovidjenja - Ćao - Buć Samo nemoj da ga otkačinjes još da vidimo jel pušta vodu? Kolo je radio? - Dve godine, na jedvite jade. Ne ne, ja nesto ovako nisam video, znaš oni pričaju medjutim meni se mnogo više dopala, ja sam očekivo neku olupinu, a ovo je vrh, ovo je stvarno - lepo je - ova treba baš biti ekscentrik i ovako nešto izmisliti i osmisliti i uživati u tome. - pa jeste sve je sam radio,.- da , da - bez ikakve pomoći i finansijske i fizičke -svaka čast ovo je prelepo Idi dole vidi jer prima vodu proveri - da to mu ja kažem - nemoj od kuće da dolazimo da ga vadimo. Prljav je odozgo ,Kad se opere vodom doće boje do izražaja - Otkači - otkači dobro je- jel OK? Ne obadvije strane samo jednu - samo ova strana se otkačinje. inostranim zavojevačim – za našu malu zajednicu je izvorna proizvodnja autentičnih djela sa najsavremenijim tehničkim dostignućima u objektima privredne proizvodnje kao sto je naš, koji se odvijaji u najvećoj tajnosti i iz oblasti su psihloško medijske propagande i proizvodnje oruzja koje treba da djeluje na svjest i na percepciju u smislu raslabljavljanja ideoloških sistema koji vladaju i opšte dedoktrinacije svakoga prijemčivog čovjeka u cilju oslobadjanja svih stvari odnosno čitavog svjeta u neki novi život i neke nova pomjeranja koja nisu opterećena predstavama i u kojima nije okovana svijest Da naša, dakle, uslovno rečeno teorija nebi završila na nekim tek tako apstraktnim, abstraktnim pričama mi smo bili priniđeni da razvijemo konkretne i realne proizvode, odnosno neku vrstu hardvera. putem ojeg smo, putem kojeg bi mogli da dokažemo da stvari ipak mogu da postoje na drugačiji način. Da uspostavimo---- proces proizvodnje ------ Jedan jedini radnik, jedan jedini radnik, koji je pobjegao od rada koji ubija i koji uništava ličnost, koji je dopustio stvarno događanje i koji nije kompromitovao proces proizvodnje u smisl vulgarnih tamo nekih interesa, novaca i para i koji može da stvara neopterećeno i to ne ništa manje nego čitav svjet.
Opet ja iz rupe iz groba iz mraka, ako je u grobu uopšte mračno ako Vam nisu otvoreni prozori
Theologen sollten noch einmal überlegen, was der Apostel Paulus die Worte zu Gott, durch die Torheit der verrückten confound die Weisheit der Weisen wählen bedeuten … и живјели су чедно али не девствено до кРаја(есхатона)
.
|
