Carski rez je predstavljao i danas predstavlja najsloženiju i najznačajniju akušersku operaciju. Želja ili potreba da se smanji mortalitet i morbiditet majki i novorođenčadi je jedan od osnovnih ciljeva ove operacije. Zahvaljujući razvoju anestezije, primjeni transfuzije krvi, pridržavanju principa asepse i antisepse, antibiotska profilaksa i usavršena operativna tehnika, omogućila je da se danas ova operacija približava po bezbjednosti normalnom vaginalnom porođaju. Morbiditet i mortalitet kod porodilja carskim rezom je ipak viši nego u prirodnom normalnom vaginalnom porođaju. Ova tema je stalno aktuelna i predmet je rasprava na svim značajnijim stručnim sastancima kao i u savremenoj stručnoj literaturi.

 

“Samo oni koji posmatraju stvari od samog početka, najbolje ih sagledavaju”, Aristotel.

Indikacije za carski rez mogu biti:

  • Apsolutne: sužena karlica, centralna placenta previja, poprečni položaj ploda, tumori previja.
  • Relativne: nepravilan položaj ploda, defleksiono držanje ploda, zastoj u rastu ploda, ranija operacija na tijelu materice, ispala pupčana vrpca u porođaju, marginalna i lateralna placenta previja, znaci prijeteće intrauterine asfiksije ploda.
  • Proširene: karlični stav ploda, nožna prezentacija, slučajevi prenesene trudnoće, neuspjele indukcije, Rh senzibilizacije koje ne reaguju na provokaciju porođaja vaginalnim putem i sl.

Najčešće indikacije za carski rez su:

  • Prijeteća asfiksija djeteta,  što znači da dijete u materici ne dobija dovoljno kisika preko posteljice što se pokazuje otklonom kucaja fetalnog srca od normale
  • Distocija, tj. nezadovoljavajuće napredovanje porođaja
  • Disproporcija glavice i porođajnog kanala
  • Bolesti majke u kojima bi nastavak trudnoće izazvao ozbiljne zdravstvene komplikacije ili ugrozio život.

U posljednjih nekoliko godina vaginalni porođaj kod djeteta u stavu zatkom (naročito  kod prvorotke)  sve se rjeđe praktikuje, pa je i to jedna od češćih indikacija za operaciju.
Rastući broj trudnoća iz neplodnih brakova nakon medicinski potpomognute oplodnje, višeplodne trudnoće, odgađanje majčinstva i veća učestalost prvih trudnoća kod starih prvorotki (nakon 40 godina) povećava učestalost carskog reza.


Razlozi protiv carskog reza (CR):

  • Respiratorni problemi češći kod beba rođenih carskim rezom
  • Zbog anestetika koji se koriste za vreme operacije bebe se sporije adaptiraju
  • Povećan rizik za nastanak tromboze i infekcija spoljnih i unutrašnjih rezova porodilje
  • Problemi s laktacijom zbog produženog dejstva opšte anestezije
  • Otežano dojenje i uspostavljanje prvog kontakta s bebom
  • Oporavak traje duže nego posle prirodnog porođaja
  • Žene porođene carskim rezom manje su zadovoljne iskustvom rađanja
  • Efekat opšte anestezije je utisak da im nedostaje “parče sjećanja”, a neke i strah da im je dijete zamijenjeno
  • Žene porođene carskim rezom češće doživljavaju postpartalnu depresiju i imaju teškoće sa dojenjem i odnosom prema dijetetu

Emotivni problemi koji se javljaju nakon CR nisu povezani samo sa načinom porođaja već sa uvjerenjima, očekivanjima  pa i sa rastućom psihičkom tenzijom.
Pozitivni aspekti CR su što su očevi više angažovani oko njege djeteta i prije dolazi do stupanja u seksualne odnose.

 

Takođe, postoje jaki dokazi da se negativni psihološki efekti češće javljaju ukoliko je carski rez hitan, i ukoliko se radi o opštoj anesteziji. U tom slučaju distres se zasniva na: osjećaju gubitka, prekinutom odnosu sa bebom, krizi identiteta, strahu od smrti, osjećaju da je nad njom učinjeno nasilje i bijesu nad medicinskim osobljem. 

 

 

 

 

 

P