Žensko tijelo kao simbol kroz vrijeme

Iako bezvremena žudnja muškarca za ženskim tijelom, ona se često, možda i redovno mijenja u skladu sa "važećom" estetikom.

To bi značilo da se u nekom studiju - ateljeu određuje predmet naše žudnje. Imaju pravo feministikinje u svojoj pobuni da se na estetskom planu žensko tijelo ispostavlja kao roba, a taj proces je otvoren sa Merlin Monro, a demistifikao ga je Endi Vorhol.

U najranijem dobu ova tercijalna žudnja je poznavana ko bludnost i uzimana kao i sve drugo - misterijski, danas u

savremenom dobu tehnike i kibernetike u kojem su čovjek i mašina povezani i spojeni na razne i mnogostruke načine, između ostalog i u seksualnom opštenju putem mehaničkih tehničkih pomagala kao što su vibratori ili aparata za generisanje i distribuciju slike koja pobuđjuje libido, čime se životna snaga zapliće u maštarije otjelovljene u film, ili psihološki - opšti se sa self objektima

Budući da su kanoni ljepote studijski propisani u smislu modnih i seksualnih ideala, božanstvena tijela u nezrelosti previđaju skrivenu i za drago biće čuvanu ljepotu i njenu tajnu podvrgavaju nožu ideala,

Vulgarizovan pojam ljepote koji više nije tajna koja se otkriva samo u ljubavi i voljenom biću, nego opšta - javna stvar i žena koja se na tržištu javnih žena kotira i vrednuje, čime raznovrsna industrija uljepšavanja dobija i svoje ekonomsko opravdanje

Društveno gledano od ključne je stvari kako čovjek razumjeva svoje tijelo, svo civilizacijsko iskustvo nije dalo odgovor na pitanje šta je to čovjek i može se sažeti u riječi Njegoševe "Čovjek čovjeku najveća je tajna" . Tako i pored velikih biotehničih istraživanja koja su rasvijetlila skoro sve aspekte tijela ( za sad je sa biološkog aspekta sasvim nerasvijetljen samo mozak), tijelo ostaje tajna,

jer misterija ljubavi ili ljubavna igra ostaje neuhvatljiva. U stara vremena tijelo je pripadalo caru a duša bogu, u novija Bog poseže za tijelom, materijalističke teorije, za čudo, svode tijelo na njegove fiziološke aspekte

Dok veliki umjetnici, kao što je Marina Abramović, tijelo poimaju kao medij izražavanja